Ivan

​

 

Moje putovanje kroz život, prije nego sam osobno upoznao svog Spasitelja Isusa Krista, započinje mojim rođenjem. Rođen sam u obitelji vjernih roditelja, koji su mene kao i moje sestre odmalena poticali na odlazak u crkvu, uključivanje u aktivnosti povezane s crkvom, čitanje biblije, tako da sam već kao dijete znao da postoji Bog koji je stvorio svijet i mene. Kroz vjeronauk sam još više upoznavao biblijske istine, znao sam za Isusa i što je on učinio, ali sve je to bilo u mojoj glavi i nije baš utjecalo na moje srce.

Od malena sam volio ići u crkvu, volio sam nedjeljnu školu, kasnije vjeronauk te bogosluženja jer sam tamo imao prijatelja – društvo s kojima sam se igrao, glumio u raznim skečevima koje smo pripremali za posebna događanja. S tim društvom sam se družio i izvan crkve i s njima najviše gradio prijateljstvo. To što sam imao najbolje prijatelje iz crkve mene kao dijete, a kasnije i mladu osobu nije privlačio svijet i druženje sa svijetom jer sam kao mali počeo uviđati da postoje razlike između crkve u koju sam ja išao i crkve u koju su išli moji kolege iz razreda. Oni su slobodno činili što su htjeli, a mene se učilo da se to ne radi tako, i zato sam bio „drugačiji“ u njihovim očima zbog moje pozadine te sam ponekad bio izrugivan zbog toga, i ne dobro došao u njihovo društvo. U meni je kroz to još više rasla ta neprivlačnost, odbojnost prema više bi rekao ljudima iz svijeta nego onome što svijet nudi. Ali ja sam imao svoje društvo u crkvi s kojima sam odrastao, i uživao sam u igri s njima i raznim aktivnostima koje smo pripremali zajedno, stvarno sam to volio i znao sam da u crkvi imam prijatelje koji me prihvaćaju. Izgledao sam kao sretno dijete no nije baš bilo tako. Bio sam agresivan i to se najviše vidjelo u odnosu s kolegama iz škole s kojima ionako nisam bio najbolji. Ta agresivnost u meni je budila želju da se tučem s drugima te sam namjerno izazivao druge da bih ja dobio batine, a time imao prilike da i ja pokažem što znam. Kao što sam rekao, ljudi u svijetu mi nisu bili toliko privlačni da bih se s njima družio, no ne i prljavi užitci koje svijet nudi. Tako sam u razdoblju, negdje krajem osnovne škole i početka srednje zaglibio u svijet pornografije.

Vidio sam da su to nekad znali gledati dečki u razredu te sam i ja onako znatiželjno to gledao, no više potajno jer ja navodno nisam bio kao oni i nisam radio takve stvari. Saznao sam da ja to mogu sam naći kod kuće na računalu te sam i doma to gledao kad nikog nije bilo da me vidi. U dubini mene nisam bio zadovoljan, a slušajući propovijedi na bogoslužjima o smrti i vječnosti u meni je raso strah i nemir jer nisam znao što mene osobno očekuje poslije smrti. S druge strane sam znao što trebam učiniti da bih imao vječni život kojeg daje Isus, ali bio sam vrlo tvrda osoba ne spremna na promjenu. No zbog toga jer nisam bio zadovoljan sam sa sobom u dubini sam želio da se nešto promijeni. I da, ta promjena došla je godine 2006. s mojih petnaest godina kad su jedan četvrtak na molitvenom navečer četiri osobe podijelile svoja svjedočanstava o tome kako su prihvatile Isusa u svoje živote i promjeni koja je nastala. Te osobe su bile moje društvo iz crkve s kojima sam odrastao i to mlađe od mene. Kad sam slušao njih kako je jednostavno prihvatiti Isusa kao osobnog spasitelja i koja promjena dolazi, pitao sam se u sebi: pa što ja čekam? Ako je to doista tako zašto ja to ne bih učinio. Ako je Isus njih promijenio i dao im taj mir i zadovoljstvo koje sam ja želio, pa on to može dati i meni, no znao sam da ja trebam prije svega priznati svoj grijeh i tražiti oproštenje grijeha da bi Isus ušao u moj život i počeo ga mijenjati. I tako kad sam došao kući u molitvi sam plakao zbog svojih grijeha kojih sam bio svjestan i tražio Božje oproštenje te molio Isusa da uđe u moj život i da ga promijeni. Bila je to predivna večer u mom životu jer od onda ništa nije ostalo isto. Sutradan ujutro me naš omladinski vođa pozvao k sebi na razgovor, mislim kao da je znao što se dogodilo, pitao me gdje ja stojim u mom životu te sam mu podijelio što se sinoć dogodilo u meni. Kad sam došao kući podijelio sam to isto s roditeljima. Uskoro sam nakon toga zajedno s, tada svojom braćom i sestrama u Kristu koji su dali svoja svjedočanstva onaj četvrtak, bio kršten. Isus je doista počeo mijenjati moj život. Nije se sve promijenilo u trenu, ali grijeh u mom životu postao je odbojan i mrzak te je počela borba u meni između duha i tijela.

Tada sam znao da gledanje pornografije jeste grijeh i molio sam se Bogu da me oslobodi od toga, isto tako i agresivnosti, te sam nekako sve više počeo uviđati koliko sam daleko od Božjih standarda za život. No sve ono što sam prije znao iz Biblije to je postajala stvarnost i sve je više utjecalo na moje misli, srce i volju te sam sve više htio biti blizu Boga. Kad sam bio ta duhovna beba zbog borbi s grijehom koje su se vodile u meni i mojih padova te svijesti kako sam daleko od Božjih standarda u mojim mislima su se javljale sumnje u pogledu sigurnosti spasenja. U vezi toga sam Bog je intervenirao svojom rječju kad sam jednom slušao poruku o tome kako možemo biti sigurni u Božju ljubav koju ima prema svojoj djeci, ta riječ bila je iz poslanice Rimljanima 5:8-9 koja kaže: „ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi.“ To me je podiglo i u tome sam još više upoznao tu Božju ljubav koju je iskazao u žrtvi Isusa za mene. U tim mislima i vjeri u to koliko je Boga koštalo moje spasenje, moj novi život je još više oživio. Tako sam uz Božju pomoć ali doista samo njegovu pomoć oslobođen od potrebe za gledanjem pornografije, agresivnost prema kolegama iz razreda nestala je, a u meni je rasla želja da i oni upoznaju Isusa kao svog Spasitelja te sam im počeo svjedočiti o Njemu. Iz onog nezadovoljstva u mom životu sada vlada pravi smisao jer znam zbog čega sam stvoren, koja je moja svrha u životu. Ta svrha je da kroz svoj život proslavim Boga i želim da Božja slava bude očita u meni.

Počelo me sve više zanimati što Biblija govori, što se to sve nalazi u njoj. Moj pogled na svijet i ljude se kroz čitanje Biblije također mijenjao, te sam počeo zauzimati biblijske stavove. Zahvalan sam što je Bog koristio razne događaje i situacije, one lijepe, a i one teške da bi učvrstio moju vjeru u njega. Moj život sada je drugačiji i Bogu sam zahvalan na tome. Ali život s Isusom nije život bez problema, bez kušnji, bez padova, bez izazova, bez grijeha i toga sam svjestan jer i sam prolazim kroz sve to. No, nema veće radosti kroz to prolaziti s pouzdanjem u istinskoj vjeri u Boga i Njegovu riječ, jer On je taj koji meni daje rješenje, pobjedu, nadu, snagu za SVE, i u SVEMU kroz što prolazim u životu. Za mene biti kršćanin znači imati živi odnos sa živim Bogom Isusom Kristom koji je samoga sebe predao za mene, grješnog pokvarenog čovjeka. On koji je svet i pravedan te u toj spoznaji želim svakoga dana težiti biti Njemu sličan.