Ivica
Vrlo rano u djetinjstvu intenzivno sam razmišljao o Bogu, smatrajući da nisam sam, da neka nevidljiva zaštitnička sila djeluje i čuva me u svim okolnostima. Bilo je izrazito teških, čak i nevjerojatnih problema, te sam neko vrijeme pomišljao da se tako nešto dešava samo našoj obitelji. Zatvori
Bilo je to toliko dramatično, da mi je jedan kolega rekao: “da se tako nešto meni desi neznam šta bi učinio,” jer u njegovim očima to je bilo nesavladivo, nešto nemoguće za preživjeti.
Našu obitelj je pogodio veći broj izrazito teških psihičkih oboljenja. Prekrasni, mladi i zdravi ljudi koji u trenu nestaju. Psihički oboljeli i nikada se nisu u cijelosti oporavili. Život nikoga ne mazi, ali me baš naša obiteljska situacija, iako ponekada nepodnošljiva obrazovala da razumijem druge ljude s njihovim životnim teškoćama, te sam izrastao u osobu koja simpatizira druge ljude.
Od kada znam za sebe, ja vodio sam neobično razvijen društveni život (uvijek puna kuća ljudi), i to je te bila ta lijepa strana mladenačkog života i sve što ono donosi. Još od djetinjstva sam znao da ništa se ne dešava u životu slučajno. Tako smo na čestim druženjima razgovarali o duhovnim temama; pokušavajući shvatiti, tko smo, odakle smo i kamo idemo, te koji je životu smisao? Naša ekipa od 15-tak prijatelja se polagano raspadala. Shvatio sam tada, ljudske slabosti ili bilo mi je nevjerojatno kako su ljudi nepostojani i lako se odriču jedni drugih. Naše obiteljsko stanje se pogoršavalo i sve je manje bilo ljudi oko mene.
U odraslim mladenačkim godinama trebao sam se afirmirati u samostalnu osobu i graditi vlastiti život. Posla niotkud, a novac je u mojem životu postao najvažnija stvar na svijetu. Radio sam sve što sam mogao da bi se moje novčano stanje popravilo, ali sam već gubio nadu za nekim ozbiljnijim poslom ali i za životom. Sve mi je izgledalo bezizlazno, ali moja osobna upornost i izrazito čvrst karakter, počeo se slamati. Otišao sam na grobište najboljeg prijatelja koji je prerano preminuo i molio se Bogu, tražeći pomoć. U Hrvatskoj više nije bilo perspektive, a tako više nisam mogao živjeti, pošto sam izgubio nadu. No, ipak, nedugo zatim 2000. zaposlio sam se u najboljoj firmi u Hrvatskoj. Imao sam dobar posao, upisao sam fakultet; radio i studirao. Ubrzo sam se oženio s Helenom i dobio blizanke ,bilo je to 2004 g.
Prije njihovog rođenja napustio sam Vip-Net i počeo raditi u firmi obitelji moje žene, te smo svi zajedno radili u interesu iste. Davali smo sve od sebe, završavali radni dan u skladištu iza ponoći. Putovali smo po robu u Italiju, Kinu, Tajland, Tursku, učio sam kineski jezik radi lakšeg trgova-nja s Kinezima, u tome sam izrazito napredovao.Što sam više napredovao u poslu duhovna praznina je bila veća. Počeli su zdravstveni problemi, obilazio liječnike i počeo težiti zdravijem načinu življenja. Počeo sam vježbati Tai-Ji drevnu kinesku borilačku vještinu, kako bi se oslobodio nakupljenoga stresa i vratio zdravstveno stanje u normalu. U Hrvatskoj sam vježbao Tai-ji godinu dana, imao sam priliku upoznati kineskog majstora koji je potomak izvornih učitelja, iz sela iz kojeg potječe Tai-ji.
Odnosi sa ženinom obitelji su postali sve teži, nastala su velika neslaganja. Krajem 2007 g. odlučio sam otvoriti svoje poduzeće, te sam nastojao graditi posao na meni tada poznatim ispravnim načelima. Na početku 2008 g. poduzeće je službeno registrirano . Nakon dobivene registracije otišao sam u Kinu na mjesec dana kod majstora Tai-ji-a, gdje sam naporno vježbao i nastojao ovladati tom vještinom, kako bi doveo svoj život u red prije tog velikog životnog zaokreta.
Principi Taj-ji-a kojima sam ovladao pomogli su mi u daljnjem tijeku života, ponajviše upornost. S vremenom sam shvatio kako mi je Tai-ji samo prva pomoć i da je istina koja mi je prijeko potrebna negdje sakrivena.
01.05.2008.. počinjem sa samostalnim radom te uz Božju pomoć razvijam posao. Uz svakodnevni predani rad, intenzivno sam tragao za istinom, sve svoje aktivnosti opravdavao sam pred sobom. Stvarno sam nastojao sve činiti na ispravan način. Uviđao sam da imam podršku u radu te da me Bog vodi.
Čitao sam knjige duhovnog sadržaja te i Sergeja Nikolajevića Lazareva, koji je pisao da svi ljudski problemi nastaju u onom momentu kada se udalje od Boga, upućujući nas na opraštanje.
S vremenom je firma rasla i ja sam rastao sa njom, samo moja težnja je bila duhovni rast, te sam se molio da ne postanem rob novcu. Znao sam da mi nešto nedostaje i stalno sam tragao za istinom. Znao sam da me je rimokatolička crkva svojom nevjerodostojnošću i ne pridržavanjem istini i Bogu, gurnula u istraživanje na alternativnom području. Sve više sam shvaćao da su me svojim djelovanjem udaljili od vjere koju su propovijedali. Sve više sam razmišljao da bi trebao čitati Bibliju.
Međutim, Bog me pripremao za svoje milosrđe ljubavi i bio sam spreman za…,
Upoznavanje Krista 25.05.2013.
Slijedom toga, nakon nekoliko mjeseci čuo sam se s bratom Josipom nekoliko puta i svaki puta je bio u gostima i malo tajanstveno prešućivao kod koga je, osjetio sam da je pogodna situacija da se vidimo te sam ga nazvao i rekao gdje god da se nalaziš da ću doći kod tebe, na što je on zbunjeno odgovorio: “ali ja sam u Krapini” te sam rekao: reci mi ulicu i kućni broj, kada sam pribilježio adresu pitao sam Romana: hoćeš li ići sa mnom, a on je rado prihvatio poziv zaželjevši vidjeti moga tatu, kojemu smo namjeravali ići nakon Josipa.
Roman je vozio kombi a ja sam razmišljao da ćemo sjediti za stolom i razgovarati u kući u kojoj se Josip nalazio. Po dolasku u Krapinu parkirali smo se ispred kuće, Josip je izašao van, a Roman u čuđenju pita: “kaj idemo van,” ja sam sigurno rekao, da idemo u kuću. Po izlasku iz auta Josip je pokazivao na dvostruku dugu koja se pojavila iza nas te sam u šali dao proglas: samo da se zna da mi ne dolazimo s jednom dugom nego s dvije.
Dok sam govorio gledao sa u mušku osobu koja je stajala na kraju ulaznog hodnika kuće, bio je to Dragiša. Sjeli smo za stol i počeli razgovarati. Dragiša je sjeo do mene i pitao me: ”kako živiš prijatelju,” na što sam mu ja odgovorio: kako sijem tako i žanjem, na što je on odgovorio: ”to je teško.” Razgovor se nastavio u pravcu Biblije i Boga. Dragiša je zastupao Bibliju i Isusa Krista, a ja i Roman svakog ispravnog čovjeka bez obzira na religiju. Tijekom razgovora vidio sam da Josip klima na sve što Dragiša govori, i vidio sam u njegovim očima čudan sjaj te sam pomislio, možda se drogira, ili je to neka sekta. Sve sam više uviđao da čovjek do mene nema ono što sam vidio na ljudima s kojima sam bio u svakodnevnoj komunikaciji-pokvarenost, te me je obgrlio ugodan val topline. Razgovor se bližio kraju, svi smo zastupali svoje stavove, ali ostao mi je dubok utisak. Srdačno smo se pozdravili, te nam je Dragiša rekao: ”Josip vam ima nešto za reći.” Nakon odlaska od Dragiše provezli smo se po Krapini a Josip se srdačno pozdravljao s nama nepoznatim ljudima.
Dok smo ga čekali kod kombija Roman i ja smo pokušavali shvatiti u kakvu je to priču Josip uspio upasti? Napokon, kada je Josip pozdravio sve te ljude u Krapini krenuli smo prema tati u Zlatar Bistricu, a Josip je krenuo sa svjedočanstvom, te nam je pričao kako je čuo za evanđelje i kako se je pokajao za svoje grijehe, nakon čeka je doživio oproštenje grijeha. Tokom njegovog svjedočenja ja sam osjetio kako mi se srce intenzivno puni ljubavlju i toplinom i rekao: TI SI MOJ BRAT I JA TI VJERUJEM. To neće tu stati! To sam izgovorio iz razloga, što je njegovo svjedočenje bilo popraćeno mojim spasenjem i promjenom u meni i mom srcu te sam trenutačno shvatio da je to istina, Božja istina i da se ona ne može ničime zaustaviti.Roman je komentirao da nije on baš s tim kršćanstvom načistu, ali ja sam odgovorio sav pod dojmom promjene u meni koja se desila: Biblija je čvrst oslonac, te me je Roman s čuđenjem pogledao uočavajući veliku promjenu na meni.
Uvidio sam u njegovom pogledu na mene nakon te izjave, da je ta izjava izrazito djelovala na njega te da je bio u svojevrsnom šoku na tako veliku promjenu u tako kratkom vremenu. U Zlatar Bistrici, kod tate, svi smo se okupili oko kamina, sjedili na panjevima. Uvidio sam da se tata nalazi na vagi zbog novo nastale situacije s Josipom. Rekao sam mu: ”Tata zar ne vidiš da se dešava Božja milost.”
Proveli smo prekrasno vrijeme zajedno, Josip je čitao Bibliju i komentirao, atmosfera je bila posebna, kao da su tri Božića. Bilo je prekrasno sjediti u kući bez parketa oko kamina, na tvrdim panjevima, to je za nas bilo najljepše mjesto na svijetu. Po dolasku kući cijelo vrijeme sam mislio o Isusu Kristu, pokajao se, i tri noći imao čitanje Biblije u snu. Tokom druge večeri probudio sam se po noći i osjećao kao da je u meni deset sunaca. A treću noć (kao da mi se izravno) u snu obratio Isus i rekao: “JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT.” Nakon te večeri, znao sam da moj život nakon ovih dešavanja više nikada neće biti isti. Međutim, sada slijedi moj…,
Život u Kristu
Cijelo vrijeme nakon povratka u Zagreb Roman i ja pričali smo samo o Bogu i razgovarali o promjeni u nama koja je nastupila. Pokušavali smo opisati mir koji smo dobili, i svaki dan iznova čudili se nastaloj promjeni u nama i pitali se, je li to za stalno ili će to proći?Svako jutro otvarao sam oči i prva misao uvijek mi je bila Isus Krist. Ispitivao sam se imam li još uvijek mir, jer sam dan prije toga potajno strahovao da ću ga izgubiti. To nešto najljepše što sam dobio u životu, nisam znao kako da to zadržim i; ima li to rok trajanja? S vremenom sam shvatio da je to trajan dar od Boga i da ga neću izgubiti.
Tri tjedna nakon dolaska u Zagreb često sam razmišljao o Dragiši i znao da ću doći u crkvu zadnji dan njegovog boravka u Krapini. Josip me je informirao o terminu te sam prvi puta došao u Baptističku crkvu Emanuel u Krapini. Stajao sam pred crkvom i nisam htio nepozvan ući. Brat Josip je malo kasnio, upitao sam ga; smijem li ući? Na što je on odgovorio: “Slobodno uđi na najsigurnijem si mjestu na svijetu,” te sam ga naravno pričekao. Ušli smo zajedno. Bio je to prekrasan dan, došao sam u zajednicu gdje su bili svi kao i ja, osjećao sam da svi imaju isti dar od Boga koji je bio u svima nama, te sam imao želju zagrliti svaku spašenu osobu.
Kad je Dragiša došao za propovjedaonicu svi smo plakali, kao da smo jedno, nije bilo dosta maramica. Nakon završetka svi smo imali prekrasno zajedništvo. Tata, Josip, Dragiša i ja nismo se mogli odvojiti jedni od drugih stalno smo bili zagrljeni. Osjetio sam strašnu povezanost sa Dragišom i potpunosti sam bio svjestan gdje ide te mi je Bog stavio u srce da mu pomognem, kako bi sigurno startao u širenju evanđelja u Srbiji. Kada sam odlučio uplati Dragiši donaciju već kod same odluke u firmu su se počele slijevati uplata za uplatom, taj dan prodali smo rekordan broj narudžbi. Bog me je nagradio za milosrđe ljubavi koje sam pokazao Dragiši.
Nakon svih tih događanja bilo je i teških situacija, imali smo Farmaceute stranke koje su nam otkazale veliku narudžbu i morali smo im isplatiti povrat sredstava za već naručenu i plaćenu robu. Radilo se o velikom iznosu i upravo smo toliko imali na računu, i još velikih obveza za koje nismo imali sredstava, tako da nas je taj povrat financijski dotukao. Bilo je jako teško stajati na nogama u toga jutra kada sam objasnio Romanu u kakvoj smo situaciji, na što me je on pitao: ”da li se moram zabrinuti,” te sam mu ja odgovorio da ne mora, i rekao: do sada nas je Bog čuvao, bude i dalje.
U roku od nekoliko sati Bog je u svojoj providnosti i vjernosti posložio naše financije. Evo danas nakon svih tih burnih dešavanja živim kršćansku realnost spašenog čovjeka, te je za mene to jedina realnost. Svaki dan gledam kako Bog djeluje kroz mene, nadahnjuje moje razgovore o njemu u svjedočenju drugima ljudima, uslišava moje molitve, nadograđuje me, suobličava me, učvršćuje me u vjeri i spašava ljude oko mene. Naučio me je moliti i primio me pred svoje prijestolje, te s radošću idem pred njega svaki dan, donoseći sve vas u molitvi pred njega. Radujem se svakom susretu sa drugim ljudima posebno sa spašenom braćom i sestrama. Istinski vjerujem u našeg spasitelja Isusa Krista. U Božjoj riječi dobivam svakodnevnu hranu te se moje srce posebno veseli kada je čitam. Živim puninu Radosne vijesti koju je Bog dizajnirao za nas kako bi mu se u njegovoj Božanskoj milosti po žrtvi Isusa Krista mogli vratiti, duhovno oživjeti, biti njegova djeca koju s radošću prima pred svoje prijestolje, te nas spremno očekuje nakon svršetka našeg zemaljskog života.